Petog siječnja, predsjednik Bayerna Uli Hoeness će proslaviti svoj 60-ti rođendan. Službena stranica kluba odradila je prvi dio intervjua u kojem su pitali predsjednika Bayerna o procijeni situacije u klubu na kraju 2011. godine. Bivši napadač Bayerna je u svom stilu odgovarao te rekao u čemu je razlika u Bayernu danas i 1979. kada je postao sportski direktor kluba.Uli Hoeness: intervju – prvi dio:
fcbayern.de: Gospodine Hoeness, godina 2011. je na izmaku, da li ste već napravili bilo kakvu odluku za novu godinu?
Hoeness: Ovijek donosim odluke. Želim izgubiti pet do deset kilograma na težini, ponekad ne uspijem u toj namjeri. Najbolja terapija za mene bi bila sloboda od stresa. I ako momčad igra dobro onda postoji razumna šansa da se to i dogodi.
fcbayern.de: Dakle, u ovom trenutku situacija i nije tako loša?
Hoeness: Rijetke su godine s kojima možemo biti jako zadovoljni kada pogledamo na mnoge točke. Ukupnu sliku bi bilo vrlo teško zamisliti. Nije samo da smo dobro pozicionirani u prvenstvu i dobro stojimo u Ligi prvaka, tu je i poslovna situacija također. U klubu je sve mirno, nema svađa niti većih sukoba. Ako pogledate diljem svijeta, političke stranke idu jedna na drugu, moja tajna za uspijeh je jedinstvo i riješiti sve sukobe unutar kluba. To je jedino rješenje. Vaš neprijatelj je u vanjskom svijetu, tako da se morate boriti protiv njega a ne napadati sami sebe.
fcbayern.de: Je li to najveća razlika u odnosu na prosinac 2010.?
Hoeness: Da, ne gubimo snagu na rješavanje problema unutar kluba već je koristimo na vanjske ciljeve. Dosta često smo gubili vrijeme na nepotrebne sastanke koji su nas koštali previše energije.
fcbayern.de: Kako sve ide poprilično dobro, sigurno će na kraju svibnja tu biti i jedan do dva trofeja?
Hoeness: Ne zaboravimo, postoje još mnoge dobre momčadi. Naši najveći konkurenti, Borussija Dortmund, Schalke i Gladbach imaju prednos u odnosu na nas a to je neigranje europskih utakmica. U redu, Schalke još uvijek sudjeluje u Europa ligi ali Liga prvaka je daleko teža. U natjecanju kakva je Liga prvaka, Real je "svjetska klasa“" ove sezone kao što je i Barcelona u svakom slučaju, ali tu imate još uvijek i nekoliko engleskih klubova. Isto tako ne trebamo nikad podcijeniti ni talijanske klubove.
fcbayern.de: Tu je sada i Bayern. I sami ste rekli kako uživate gledati momčad ove sezone s obzirom da je još dalek put do pobjede.
Hoeness: Ono u čemu sam posebno uživao je onih četiri ili pet pobjeda kod kuće gdje smo slavili igranje nogometa. U posljednjih nekoliko godina često bi rezultat bio 1:0 i onda izgubimo naš put. Možda smo zabijali drugi gol s dosta poteškoća tako da bi na kraju eventualno slavili s 2:1. Ove sezone smo imali utakmice kao što je bila ona protiv Herthe, Freiburga i Hamburga kada je sve bilo gotovo već u prvom dijelu. U takvim situacijama ste sasvim drukčijeg raspoloženja na tribinama. Možete uživati i piti kuhano vina ili jesti štrudlu od jabuka na poluvremenu.
fcbayern.de: O čemu pričate na tribinama kada sjedite zajedno sa Karl-Heinz Rummeniggeom i Karlom Hopfnerom?
Hoeness: Tjekom utakmice ne govorim uopće ništa u usporedbi s Rummeniggeom koji nikad ne prestaje pričati. Karl Hopfner je najsmireniji od nas.
fcbayern.de: Nedostaje li vam sjedenje na klupi?
Hoeness: Ovo je sada novo doba. Naravno to je bio intenzivniji doživljaj i puno adrenalina.
fcbayern.de: U kakvom je stanju bio klub kada ste ga preuzeli kao generalni manager?
Hoeness: Kada sam preuzeo klub, Bayern je imao promet od 12 milijuna DM, nije imao viziju, strukturu, niti svoj vlastiti stadion, tek trening objekt. Pogledamo li unatrag, "Säbener Strasse" nije imao ovakav park i travnate površine koje ostanu zelene i u zimu. Danas možete ovdje igrati golf u prosincu a 70-tih niste vidjeli travku između studenog i svibnja.
fcbayern.de: Sto je točno bila vaša vizija?
Hoeness: Moj cilj je uvijek bio pretvaranje Bayerna u klub uspješan kao komercijalno poduzeće, što je bilo uspješno, ne samo u sportskom smislu već i financijskom.
fcbayern.de: Vizija je danas stvarnost, kako ocjenjujete današnji Bayern?
Hoeness: Prije deset do petnaest godina, bilo je dosta toga za učiniti. Nismo imali svoj stadion i da nije bilo svjetskog prvenstva i Franza Beckenbauera vjerojatno još dan danas ne bi imali svoj stadion. Allianz Arena je dala Bayernu odlučujući poticaj. Danas ljudi stoje u redu i čekaju da uđu na stadion jer znaju da mogu gledati utakmice druge lige na tv-u te se družiti s prijateljima. Nikad nisam želio da nogomet ide svojim tjekom, ići na utakmice i poslije toga otići kući, želio sam zbližiti ljude i promicati osjećaj zajednice. Mi smo uspjeli u tom pogledu. Gledanje Bayerna je društveni događaj.
Nakon prvog djela intervjua s predsjednikom Bayerna, donosimo vam i drugi dio. U drugom djelu Hoeness govori o važnosti i ulozi sreće te o nesreći koju je preživio u padu zrakoplova još daleke 1982. godine.Uli Hoeness: intervju – drugi dio
fcbayern.de: Gledajući unatrag, gospodine Hoeness, da li se može reći za Vas da ste sretna osoba?
Hoeness: Ne bih rekao da sam ustvari posebno sretna osoba. Ono što mislim leži djelom u odličnom poslu iza mnogih stvari koje sam postigao. Učigledno je da sam bio sretan s vremena na vrijeme. Kao na primjer,na kraju svoje igračke karijere, da sam otišao u Hamburg a ne u Nürnberg ne znam da li bi završio kao generalni manager. Definitivno ne bih imao svoje tvornice kobasica u Nürnbergu. Ili da sam ostao u Münchenu tko zna što bi dobio da samo uhvaćen u drami između bivšeg predsjednika Bayerna Neudeckers i tima. S druge strane, bio sam nevjerojatno sretan u zrakoplovnoj nesreći 1982. godine.
fcbayern.de: Da li imate bilo kakvih sjećanja iz nesreće?
Hoeness: Uopće ne. To je očigledno još jedan dio dobre sreće. Bio sam na putu u Hannover na utakmicu između Njemačke i Portugala prije Svjetskog prvenstva 1982. Išao sam s Helmut Simmlerom, jednim od mojih najboljih prijatelja. Sjedio sam iza na desnoj strani a on na lijevoj strani. Prije nego što smo napustili Säbener Strasse, netko iz HSV-a je zazvonio i pitao da li putujemo na utakmicu te da li njihov financijski direktor Naumann može letjeti s nama? Naravno, nema problema. Ali on se na kraju nije pojavio. Dakle, postavlja se veliko pitanje gdje bih ja sjedio da je on putovao s nama? Bilo je samo jedno mjesto u avionu gdje bio putnik preživio, na stražnoj strani desno!
fcbayern.de: Što znate o letu?
Hoeness: Bio je to totalno jednoličan let. Bili smo letjeli preko Nürnberg i ja sam zaspao. Nakon što smo prošli Nürnberg , znam samo da sam se probudio sljedećeg jutra u pet sati u bolnici u Hannoveru. Moja supruga i Paul Breitner sjedjeli su pokraj mog kreveta.
fcbayern.de: Zašto je došlo do avionske nesreće?
Hoeness: Piloti su donijeli konačni pristup, možda su zaboravili resetirati polugu koja podešava mješavinu goriva. Kada ste na visini koristite različite mješavine u odnosu kada ste na niskom letu. Poslijedne riječi crne kutije su bile: "Imamo problem s motorom". Avion je zahvatio neka stabla i razbio se prema naprijed. Nisam bio zavezan pojasom. Tim spasioca nas je našao sat vremena kasnije. Lovac koji je slušao policijski radio, pronašao je zalutali zrakoplov. Rekao sam mu svoje ime i adresu, to je sve čega se sjećam.
fcbayern.de: Kada ste sljedeći puta nakon nesreće putovali zrakoplovom?
Hoeness: Ludo, to je bilo samo tjedan dana nakon kada sam se vratio iz Hannovera u München. Danas osjećam tjeskobu kada putujem ali nema straha.
fcbayern.de: Recimo nešto o mladom Uli Hoenessu. Koje je vaše najveće iskustvo kao mladića?
Hoeness: To da ne dobivate ništa besplatno. Bio sam svjedok, moj otac je radio do tri ujutro u našoj maloj mesnici. Vidio sam kako moja majka priprema doručak prije posla u trgovini. Na Božić ako prodamo samo osam do deset naših gusaka ne bi bilo puno zabave. Raspoloženje je uvijek ovisilo o poslovanju. Spoznaja o toma da morate naporno raditi za uspjeh definitivno se ugradila u moj karakter.
fcbayern.de: Kako ste rekli, ponekad je potrebno i malo sreće, uspjeh se temelji na teškom radu?
Hoeness: Mi radimo vrlo teško za naš novac. Dopustite da vas samo podsjetim: Kada sam došao u München 1979. broj jedan u gradu je bio München 1860. Kada se Bundesliga formirala 1963. München 1860 je sudjelovao u njoj a Bayern ne. Naporno smo radili za ovo što sada imamo.
fcbayern.de: Ono što ste postigli u Bayernu, da li ste to mogli postići i u drugom klubu?
Hoeness: Pogledavši unatrag, ne vjerujem da bih bio sposoban postići uspjeh negdje drugdje. Međutim, uvijek sam bio emocionalno vezan. Da bi bili istinski dobro, morate biti emocionalno vezani za svoj klub. Morate mu predati svoju dušu. Nikad nisam želio biti trener jer je moj san bio postati generalni direktor, po mogućnosti u Bayernu.
fcbayern.de: Nikad niste bili daleko od sukoba?
Hoeness: Ja sam prijatelj kulturne rasprave. Kao mladi generalni direktor često sam morao braniti klub zubima i kanđama. Bilo je borbe na putu prema gore. Kada ste "veliki dečko" morate pomoći onim manjim.
Nema komentara:
Objavi komentar