NOGOMET KOPIRA TENIS Real, Barcelona i Bayern kao Đoković, Federer i Rafa Nadal!

Ekonomske supersile

La liga plus Bundesliga; tako glasi formula prema kojoj se danas gotovo egzaktno izračunava tko će stići do polufinala i pehara Lige prvaka . Barcelona, Real i Bayern zadane su varijable u tom računu, dok četvrti klub upada u razlomak s wild-cardom u rukama i velika je vjerojatnost da pritom dolazi iz Njemačke.

Danas je tu Borussia Dortmund, prije dvije sezone do polufinala je stigao Schalke. A gdje je tu Premiership? “Ta je liga danas prvak Azije”, zajedljivo kaže Paul Breitner uvjeren da je bundesligaško natjecanje trenutačno najkompetitivnije na planetu.

Nogomet, čini se, sve više oponaša ATP Masterse, na kojima godinama nepogrešivo vladaju ista četvorica tenisača, ili euroligaški “final four” gdje ćete redovito zateći CSKA, Barcelonu, jednog Grka i Maccabi te sporadično nekog uljeza. Dio kroničara i pokoji ojađeni trener poput, recimo, Antonija Contea već zapljuskuju publiku fatalnim prognozama o svijetu korporativnog nogometa u kojem nema mjesta za velika iznenađenja, iako je to samo dio istine. Letimičan pogled u statistiku otkriva da su Real, Barça i Bayern - uz Milan, Liverpool i Ajax - ionako prvi baštinici natjecanja utemeljenog 1956. godine. Real je do polufinala stigao čak 24 puta, Bayernu je ovo petnaesti, a Barceloni četrnaesti polufinale Lige prvaka, odnosno upokojenog Kupa europskih prvaka.

Ekonomske supersile

- Ne vidim mogućnost da talijanski klub osvoji Ligu prvaka u doglednoj budućnosti. Danas vidim ekonomske supersile poput Reala, Man Uniteda i Man Cityja, Barcelone, Bayerna i PSG-a, koje su spremne potrošiti stotine milijuna eura na pojačanja. Svojedobno je Ajax bio momčad koju je trebalo pobijediti ako ste htjeli osvojiti Ligu prvaka. Danas taj Ajax više ne postoji, na njegovu mjestu je klub koji razvija i prodaje mlade igrače - lamentirao je Juventusov trener nakon Bayernove lekcije.

Uzmite u obzir da je Conteova “stara dama” trenutačno sila bez prave konkurencije u “calciu” - jedini veći klub Serie A sa stadionom u vlasništvu - i eto vas na tragu prastarog vica o najtanjoj knjizi na svijetu čiji je naslov, pogađate, “Povijest talijanskog junaštva”. Realnost ipak opovrgava mladog trenera, realnost kaže da je Inter osvojio Europu 2010. i da je tri sezone ranije na isti vrhunac talijanski stijeg zabio Milan. U međuvremenu su Ligu prvaka osvajali i Manchester United (2008.) i Chelsea (2012.) što je ostao nedosanjani sanak za - Real i Bayern. Madrid svoju “desetku” čeka od 2002. , a Bayern je osvojio Champions league sezonu ranije da bi u narednom desetljeću dva puta bivao zaustavljen u finalu.

Milan je do svojeg posljednjeg naslova vodio Carlo Ancelotti, trener-kustos u ovoj riznici koji je u srijedu zapeo na pragu polufinala s PSG-om, iako je protiv Barcelone demonstrirao i petlju i stručni know-how. U toj čudnoj utakmici Xavi je stigao do novog zapanjujućeg rekorda, kada je svih 96 dodavanja isporučio u noge suigračima, ali se za prolaz morao pobrinuti Messi.

Kockanje s Messijem

On je “na jednoj nozi” za samo tridesetak minuta na terenu stigao režirati preokret i općenito promijeniti krvnu sliku anemičnoj momčadi. Bez te rizične intervencije zvjezdana bi momčad danas bila parkirana na sporednom kolosijeku Lige prvaka.

Podatak da je jedan igrač, pa makar on bio vlasnik četiri Zlatne lopte, u stanju okrenuti utakmicu naglavce, natjerao je dan poslije Guardianova Jonathana Wilsona na pitanje - što je to nogometna strategija i koliko je važna taktika? Što se to događa ako se logički zaokružena priča o bazi (kvalitetnim igračima), nadgradnji (treningu, automatizmu u igri) i “superstrukturi” (tika-taka filozofija) može urušiti poput pješčane kule izostankom jednog igrača?

Barcelona je unatoč genijalcima Xaviju i Iniesti bolesno ovisna o najboljem igraču. Prošle godine Messi je sam zabio 50, a prvi pratitelj Sanchez samo 12. Osam kola prije kraja ove sezone Messi je stigao do brojke 43, “prati” ga Fabregas s devet golova. Iz tog trenda Mourinho i Heynckes znat će profitirati u završnici natjecanja. Premda je izvjesno da će protiv Barcelone 60 posto utakmice čučati na vlastitoj polovici, Bayern i Real djeluju raznovrsnije od “blaugrane”, čvršći su, homogeniji i napadački šareniji. Barça i Borussia najlakše će do finala “prečicom”, tako da ih ždrijeb združi već u polufinalu...