OSAM DANA DO WEMBLEYA Zašto volite Bayern? Po čemu je to ‘lauf’ ljepši od tika-take?

Svijet je opsjednut Njemačkom. Njemački naglasak nije samo na ekonomskoj snazi i političkoj okupaciji Europe, Njemačka je postala uzor i u nogometu. Prije nekoliko mjeseci izazvao sam sablazan u svojih prijatelja, kada sam posumnjao u pobjedu Bayerna i usudio se vjerovati u nogometnu ingenioznost Lea Messija. Ispalo je da sam bio u krivu, međutim, marš njemačkog nogometa prema Wembleyju i debakl latinskog pristupa, koji je nama južnjacima bliži, duboko me razočarao. I izazvao podsmijeh mojih prijatelja, germanofila.

Povijest se kroji prema pobjednicima, Barcelona i njezin lijepi nogomet su doživjeli svoj Waterloo. Napoleonov poraz je dječja igra u usporedbi s porazom Barcelone u sudaru s Bayernom, kada je potpuno karambolirana. Totalka. I odmah su se pojavile priče; tika-taka je mrtva, Barcelona je gotova, počinje dugotrajna vladavina njemačkog nogometa. I čelnici Bayerna su se pripremili za budućnost, nabavili su mlađeg i kreativnijeg trenera, iz Barcelone, a sada pokušavaju kupiti i najbolje igrače.

Srećom, javio se Johan Cruyff, jedan od posljednjih autoriteta svjetskog nogometa. Smrt tika-take nazvao je verbalnom ekshibicijom nekog glupana, koju je svijet prihvatio, jer, svijetu je dosadila Barcelonina supremacija, svijet ne voli nepobjedive. A Cruyff je poručio tom istom svijetu: “Ako je odzvonilo Barceloni, odzvonilo je i nogometu!” No, pitanje je koliko će vremena trebati da se lijepi nogomet opet popne na konja? A ako vam je tika-taka dosadna, okrenite SAT 1, tamo možete beskrajno uživati u tri njemačke riječi, koje su obilježile ovo nogometno proljeće. Lauf, lauf, nur lauf!

Po čemu će povijest pamtiti ovaj Bayern? Po činjenici da je srušio mit o nepobjedivosti Barcelone. A po čemu ćemo pamtiti ovogodišnji finale na Wembleyju? Da je kanal prešlo 150.000 Nijemaca, ne samo iz nogometnih razloga, i da su neobuzdano slavili pobjedu njemačkog nogometa na Trafalgar Squareu. Po čemu ćemo još pamtiti Bayern? Prekasno su otkrili trenera, kojega su se dva mjeseca ranije odrekli kao gubitnika.

U što se nogomet pretvorio? Sve su manje dvojbe je li nogomet igra ili borba, pobjeđuje “ratnički duh”, kakav je zagovarao i Alex Ferguson. Stoga su ga i patetično prozvali - čuvarem ratničkog duha. Bez obzira što je gladijatorski nogomet u ofenzivi, nogometni svijet će se ipak podijeliti. Oni stariji, koji dulje pamte, ne mogu iz sjećanja izbrisati mađarsku “laku konjicu” iz 1954. godine, Nizozemsku iz 1974., ili Brazil iz 1982. godine, možda i najtalentiraniju brazilsku reprezentaciju, koja je ostala bez velikog rezultata. Uostalom, kao i Mađarska 1954. godine.

Kao što je poražena i Barcelona u zadnje dvije godine u završnim utakmicama Lige prvaka. Pitam vas; zar ćemo se diviti Njemačkoj iz 1954. godine, koju je “laka konjica” naprašila sa 8-3, da bi u finalu u Bernu pobijedili te iste Mađare 3-2. Zar ćemo se diviti danskoj reprezentaciji iz 1992. godine, koja je pobijedila na Europskom prvenstvu, iako je tamo ne bi ni bilo da se nije raspala Jugoslavija. Ili ćemo pljeskati Grčkoj, europskom prvaku iz 2004. godine?

Ili ćemo se idućih godina diviti Nijemcima. Posebno Bayernu, čiji su “Nijemci” Franck Ribery, Arjen Robben, Javi Martinez ili Mario Mandžukić najjači izdanci nepobjedivog njemačkog duha?

I dok je Borussia Dortmund samo sjajna lokalna momčad, Bayern je globalni superklub, čiji su brand, imidž i trofeji na najvišoj cijeni u nogometnom svijetu. Uostalom, i Alex Ferguson je priznao da je “Bundesliga najuzbudljivija liga na svijetu”. Stari germanofil.

Je li nogomet igra u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci? Ne samo zato jer 150.000 Nijemaca može platiti kartu za finale na Wembleyju i 60 i 330 funti (najjeftinija i najskuplja ulaznica), jer mogu popiti milijune litara piva u Fan park u Stratfordu, gdje će biti smješteni i gdje će najmanje biti suočeni s germanofobijom... Toga će biti najviše, iako sam susreo i pamflete drukčijeg sadržaja: “Ako vam treba šut adrenalina, izađite s Nijemcima u pub, gledajte utakmicu s njima, platite im pivo, oni su krasni dečki. Vrijedi izdržati, jer ćete napokon doživjeti da jedna njemačka momčad izgubi...”.